STRATEGIJA ZA ISTISKIVANJE BEOGRADA

Kosovske vlasti i predstavnici Evropske unije najavili su novi plan o integraciji severa Kosova u kosovske institucije, uzdajući se da će tamošnjih oko 60 000 Srba, vremenom, pristati da učestvuje u organima vlasti koje kontroliše Priština. Beograd i kosovski Srbi su plan odbacili, navodeći da takvi predlozi podižu tenzije u ionako napetom regionu, u kojem se, u prethodnih desetak godina dogodilo više od hiljadu incidenata.
Detalji plana su tek delimično dostupni javnosti, delom jer je još u „fazi definisanja”, ali je već sada jasno da će Priština pokušati da privoli Srbe sa severa Kosova da se uključe u centralne institucije, a da, zauzvrat dobiju pristup razvojnim fondovima, koje vlada Hašima Tačija namerava da formira u skoroj budućnosti. Plan „ujedinjavanja kosovske teritorije”, kako su ga nazvali zvaničnici vlasti u Prištini, biće sproveden mirnim putem sa ciljem „neutralisanja srpskih paralelnih institucija” na severu Kosova.
I pre nego što su saopšteni detalji tog sporazuma, političke tenzije su podignute na najviši mogući nivo, pa je rasprava o najavi nove strategije dospela i do Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, pošto je srpski predsednik Boris Tadić rekao da je taj plan apsolutno neprihvatljiv za Srbiju. „Plan o nekakvoj integraciji i reintegraciji severnog Kosova u takozvanu državu Kosovo je apsolutno za Srbiju neprihvatljiv i siguran sam da neće biti realnost ni u narednom periodu, niti ikada u budućnosti”, rekao je Tadić u najmoćnijem telu svetske organizacije.
Ali i pre nego što je Beograd odbacio taj plan, zapadne diplomate u Prištini su upozorile da Tačijeva vlada pravi spisak lepih želja, pre nego ozbiljnu strategiju, jer kosovski budžet, ozbiljno pogođen svetskom finansijskom krizom i samim tim slabijem prilivu novca od dijaspore, jednostavno ne može da podnese toliki izdatak. Valja podsetiti da su raniji planovi za integraciju propadali, iako su bili mnogo ozbiljnije koncipirani, jer su imali međunarodnu ekspertsku podršku — poput bivšeg američkog generala Vilijema Neša, koji je još 2000. godine bezuspešno pokušavao da u podeljenoj Kosovskoj Mitrovici napravi projekat sličan čuvenoj „pijaci Arizona” u Bosni.
Najviše detalja plana moglo se čuti od kosovskog ministra za lokalnu upravu Sadrija Feratija, koji je rekao da kosovska vlada, u saradnji sa Međunarodnom civilnom kancelarijom Pitera Fejta, radi na planu čiji je cilj da se integriše sever Kosova sa ostatkom Kosova. „Cilj plana je da se uspostavi fizičko prisustvo kosovskih institucija na severu i da se ojačaju opštine u toj oblasti tako što će se povezati sa vlastima u Prištini. Građani će imati priliku da učestvuju u donošenju odluka i neće morati da improvizuju sa paralelnim institucijama”, dodao je Ferati.
Plan vlade Kosova, na prvi pogled, čini se jednostavan, jer Priština planira da severu Kosova na raspolaganje stavi ozbiljne razvojne fondove i, suštinski, kupi njihovu naklonost i istovremeno ih udalji od Beograda. Kako navode zapadni diplomati, čitav taj proces pratiće niz velikih teškoća, jer novca za tako ambiciozan projekat jednostavno nema, a ni Srbi ne deluju preterano zainteresovano da se sad, posle deset godina sukoba i podela, uključe u kosovske institucije. „Ukoliko Srbi i dalje budu bojkotovali izbore ili odbiju da učestvuju u sprovođenju plana, strategija će morati da bude izmenjena”, smatraju zapadne diplomate.
Iako zvanično ne potpada pod deo strategije, vlasti u Prištini su već počele da vrše pritisak na lokalne srpske zajednice, sprečavajući zvaničnike srpskih ministarstava da dolaze na Kosovo, pa su u proteklih nekoliko nedelja zaustavljani ili pritvarani i ministar Goran Bogdanović i nekolicina njegovih pomoćnika.
Suštinski, Tačijeva vlada je pod velikim pritiskom zbog nemogućnosti da reši nekoliko gorućih problema, poput dramatične korupcije, visoke stope nezaposlenosti i niza teškoća vezanih za spregu organizovanog kriminala i vlasti, pa je rešavanje podele na severu delovalo kao najbezbolniji problem, jer se u slučaju neuspeha uvek može okriviti Beograd.
Rade Maroević
Urednik informativnog sajta RTS, bivši dopisnik Tanjuga iz Njujorka i dugogodišnji spoljnopolitički novinar




